Saturday, September 19, 2009

Izgubljena blaga japanskog stripa, deo II-1

Pošto moje vođenje bloga postaje neka vrsta standardne devijacije nevođenja bloga, promeniću pristup: više unosa, ali kraćih.

U slučaju da se neko pita otkud to da sam čitao išta od Morohošija, da se pohvalim da je jedna od najdražih stvari koje imam u svojoj (ipak relativno maloj) kolekciji mangi na japanskom prvi tom Saiyu Yoendena. Da sam u Japanu, verovatno bih imao sve, ali nabaviti ovde nešto od toga nije jeftina rabota. Iako su originalne mange smešno jeftine (od 4 dolara do 10 za luksuzna izdanja), da ne bude sve bajno pobrinuli su se prodavci (Amazon Japan & co), pa naplaćuju 40 dolara za pošiljku, naručivali mi jednu knjigu ili više njih.

Back on topic.

Činjenice: Morohoši je rođen 1949. u Tokiju, najmlađi od četvoro dece. Nije išao ni na kakav kurs crtanja, naučio je sam. Jedno vreme je radio u državnoj službi, pa se odlučio za karijeru crtača mangi. Nikada nije koristio asistente, tako uobičajene u tim vodama. Prvo delo je objavio 1970. u Tezukinom časopisu za alternativne mange, COM, i to je bila naučno-fantastična priča Ubacite novac i pritisnite dugme. Cenili su ga, ili ga danas spominju kao uzore, i Tezuka, i Mijazaki, i najveći manga-kritičar Fusanosuke Nacume, i Hideaki Ano, i Takaši Šimizu, i mnogi, mnogi drugi.

Poslednje delo koje mu je donelo slavu je nešto drugačije od ranijih radova: radi se o Šiori i Šimiko, istovremeno i parodiji na priče o okultnom i ljubavnom pismu istim tim pričama. Među čitavom galerijom bizarnih likova i stvorenja pojavljuju se potpuno neuračunljiva devojčica Cthulhu i njen majušni ljubimac Yog-Sothoth:

Primer je u maloj rezoluciji, ali na gornjoj desnoj slici, Cthulhu viče: TEKELI-LI!, a onda je udari grom, posle čega podivlja još više.

No comments:

Post a Comment