Monday, August 30, 2010

Horor u japanskom stripu (II)

2007. godine kompanija Media Factory je izdala antologiju Kaidan (Ghostly) Manga Anthology: Comic Yoo (čita se JU, kao englesko you, i prevodi se kao ghostly). Yoo je japanski časopis o sablasnom i okultnom, koji uglavnom sadrži fiktivne priče u tradiciji kaidana, pretežno u proznoj formi, ali ima i stripova. I upravo su ti stripovi iz prvih 6 brojeva časopisa skupljeni u ovo debelo izdanje od preko 300 stranica. Nisu sve te priče ono što bismo mi nazvali hororom, ali... većina jeste.


U antologiji je predstavljeno 11 autora, od kojih su neki novi i još neafirmisani, a drugi "ko je ko?" u žanru. Dakle, spisak autora, redom kako su štampani:
- Morohoshi Daijiro
- Oshikiri Rensuke
- Igarashi Daisuke
- Nakayama Masaaki
- Ito Mimika
- Takahashi Yosuke
- Akiyama Ayuko
- Hanawa Kazuichi
- Maya Mineo
- Hatsu Akiko
- Ohtagaki Seiko

Naslovnu ilustraciju je radio Takahashi Yosuke, jedan od najvažnijih horor-mangaki, koji je gotovo čitavu svoju 30-godišnju karijeru proveo u tom žanru.

Prvo što upada u oči je grafička raznovrsnost materijala. Od Morohoshijevih senki koje pobuđuju sliku večitog sivila do Mayinog jasnog crno-belog kontrasta, od Hanawinih grozota do stila Ito Mimike koji se može opisati kao kawaii macabre, zastupljene su velike razlike u smislu grafičkog stila i tona. Morohoshi, Takahashi i Hanawa su zastupljeni sa najvećim brojem priča (5-6), ali sve su kratke, po nekoliko stranica, dok Ito Mimika, koja ima samo jednu priču, zauzima 60 stranica.



Nisam još stigao sve da pročitam, ali Morohoshijeve priče o Amo-kunu pogađaju pravu suštinu kaidana - jeza bez trunke nasilja.

P.S. Naravno, za sve one koji ne znaju fine nijanse kao što su razlike između "kaidana" i "horora" - iako se ti termini često koriste kao sinonimi - ovde ću reći samo da je "kaidan" pripovedačka tradicija o čudnom, neuobičajenom, neshvatljivom, često i strašnom, ali to nije prioritet. Nalik na Zonu sumraka iz Edo perioda. "Kaidan" nosi sa sobom atmosferu starog Japana i noći bez električnog osvetljenja.

Ali, naravno, japanska noć je bila crnja od drugih.


4 comments:

  1. Kawaii macabre... Sudeći po ilustraciji, savršen opis. Jel to ustaljena etiketa, ili tvoja kovanica?

    ReplyDelete
  2. Copyright 2010. by ridiculus! ;)

    Voleo bih da mogu da pokažem po primer od svakog crtača, ali pošto je u pitanju knjiga, a ne časopis, ne želim da je upropastim. Nadam se da će biti prilike.

    ReplyDelete
  3. Razumljivo. Pravo da ti kažem, tvoji tekstovi su u meni probudili interesovanje za kaidan. Posle pogledanog Requiem from The Darkness, nabavio sam Mouryou no Hako, i psihološki se pripremam da ga pogledam.

    Mada bih sada više voleo nešto da pročitam, ali premalo vremena, previše posla... Plus, čuveni faktor nedostupnosti.

    ReplyDelete
  4. Mouryou no hako je čudna zverka. Pre bih to nazvao neo-kaidanom... Dosta je racionalan, i ima dosta detektivskih i noir-elemenata.

    No, svejedno, nastavlja se na tradiciju, ne negira je.

    ReplyDelete