U antologiji je predstavljeno 11 autora, od kojih su neki novi i još neafirmisani, a drugi "ko je ko?" u žanru. Dakle, spisak autora, redom kako su štampani:
- Morohoshi Daijiro
- Oshikiri Rensuke
- Igarashi Daisuke
- Nakayama Masaaki
- Ito Mimika
- Takahashi Yosuke
- Akiyama Ayuko
- Hanawa Kazuichi
- Maya Mineo
- Hatsu Akiko
- Ohtagaki Seiko
Naslovnu ilustraciju je radio Takahashi Yosuke, jedan od najvažnijih horor-mangaki, koji je gotovo čitavu svoju 30-godišnju karijeru proveo u tom žanru.
Prvo što upada u oči je grafička raznovrsnost materijala. Od Morohoshijevih senki koje pobuđuju sliku večitog sivila do Mayinog jasnog crno-belog kontrasta, od Hanawinih grozota do stila Ito Mimike koji se može opisati kao kawaii macabre, zastupljene su velike razlike u smislu grafičkog stila i tona. Morohoshi, Takahashi i Hanawa su zastupljeni sa najvećim brojem priča (5-6), ali sve su kratke, po nekoliko stranica, dok Ito Mimika, koja ima samo jednu priču, zauzima 60 stranica.
Nisam još stigao sve da pročitam, ali Morohoshijeve priče o Amo-kunu pogađaju pravu suštinu kaidana - jeza bez trunke nasilja.
P.S. Naravno, za sve one koji ne znaju fine nijanse kao što su razlike između "kaidana" i "horora" - iako se ti termini često koriste kao sinonimi - ovde ću reći samo da je "kaidan" pripovedačka tradicija o čudnom, neuobičajenom, neshvatljivom, često i strašnom, ali to nije prioritet. Nalik na Zonu sumraka iz Edo perioda. "Kaidan" nosi sa sobom atmosferu starog Japana i noći bez električnog osvetljenja.
Ali, naravno, japanska noć je bila crnja od drugih.
Kawaii macabre... Sudeći po ilustraciji, savršen opis. Jel to ustaljena etiketa, ili tvoja kovanica?
ReplyDeleteCopyright 2010. by ridiculus! ;)
ReplyDeleteVoleo bih da mogu da pokažem po primer od svakog crtača, ali pošto je u pitanju knjiga, a ne časopis, ne želim da je upropastim. Nadam se da će biti prilike.
Razumljivo. Pravo da ti kažem, tvoji tekstovi su u meni probudili interesovanje za kaidan. Posle pogledanog Requiem from The Darkness, nabavio sam Mouryou no Hako, i psihološki se pripremam da ga pogledam.
ReplyDeleteMada bih sada više voleo nešto da pročitam, ali premalo vremena, previše posla... Plus, čuveni faktor nedostupnosti.
Mouryou no hako je čudna zverka. Pre bih to nazvao neo-kaidanom... Dosta je racionalan, i ima dosta detektivskih i noir-elemenata.
ReplyDeleteNo, svejedno, nastavlja se na tradiciju, ne negira je.